NAGRAĐENA PRIČA

Svaka kafa ima svoj ukus i aromu, koju joj daju posebni ljudi sa kojima se pije ili trenutak u kojem se pije. Prve kafe mog djetinjstva bile su uz pucketanje vatre u šporetu, toplinu kuće, uljuljkane u bezbrižnost djetinjstva kad sam shvatila da od malo kafe u mlijeku ipak neće narasti rep. Sljedeće kafe su bile ozbiljnije, ali i dalje bezbrižne, pile su se u kafićima, rijetko kad zbog kafe, najčešće zbog “šoljice razgovora” ili da se malo pobjegne od kuće.

Dobro pamtim i one u zadimljenom fakultetskom kafiću “Space”, kad se želudac grčio od predispitne nervoze. Jutarnja kafa na moru, kafa na pauzi nekog putovanja, kafe na trgovima evropskih gradova, brzinske kafe na poslu i one od par gutljaja s nogu… svaka ima poseban šmek.

Ipak, meni od najposebnijih je jedna koju sam prije desetak godina popila u rodnom selu sa nenom. Čudila sam se otkud tri fildžana, kad smo samo nas dvije, a ona mi kaže: “Može ko naići, pa da ne ustajemo po jos jedan fildžan”.

Naumpade mi “Fildžan viška” od Zabranjenog pušenja. Taj fildžan viška se samo kod nas ostavljao i kafi davao najposebniju aromu prijateljskog dočeka…

DOBITNICA: Džemila Muratović